Iako sintetička đubriva nesumnjivo igraju vitalnu ulogu u modernoj poljoprivredi, tema je složenija nego što se čini. Uočene su značajne razlike u primjeni đubriva u različitim geografskim regijama, jer distribucija đubriva između travnjaka, prehrambenih i neprehrambenih usjeva značajno varira. Stoga, povezivanje proizvodnje hrane sa primjenom gnojiva u različitim geografskim područjima može biti pogrešno.
Takođe je važno prepoznati da produktivnost zemljišta i emisije koje proizlaze iz primjene đubriva zavise od brojnih faktora, od kojih poljoprivrednici ne mogu kontrolisati mnoge. Na primjer, prinos zavisi od fizičkih i hemijskih svojstava tla, vremenskih uslova, štetočina useva i bolesti.
Dok đubriva mogu doprineti povećanju prinosa, njihova efikasnost zavisi od specifičnog slučaja primene. Tlima je potrebna vrlo pažljiva ravnoteža: i nedostatak i višak gnojiva dovode do smanjenja prinosa. Poljoprivrednici izračunavaju koje hranjive sastojke iu kojim količinama treba dodati za ekonomsku efikasnost koristeći funkciju odgovora usjeva. Često rezultati pokazuju da traženi omjeri NPK nisu dostupni na tržištu, što zahtijeva primjenu prilagođenih mješavina hranjivih tvari. U praksi je dokazano da je sveobuhvatni pristup poljoprivredi, koji istovremeno cilja na više faktora, a ne samo na stope primjene đubriva, najefikasniji put za povećanje prinosa i može utrostručiti odgovor usjeva na gnojiva.
